VEČER POEZIJE

Átírás

1 VEČER POEZIJE

2 U utorak 25.listopada ljubitelji poezije posjetili su školsku knjižnicu.

3 Snježana Vasić, školska knjižničarka pozdravila je prisutne goste i izvođače na Večeri poezije koja se odvijala povodom Mjeseca školskih knjižnica i Mjeseca hrvatske knjige. Učenici, roditelji i učitelji čitali su svoje omiljene pjesme. Poseban ugođaj večeri dali su učenici sviranjem klasične glazbe.

4 3.d razred LISTOPAD U GRADU Šumi kiša, pere grad, lišćem šušti listopad. Čas bučnija, a čas tiša, kroz sve krošnje šumi kiša. Šumi, šumi, s vjetrom sad, već tri dana pere grad. Pada, pada, dugo plljušti, nosi vlagu, lišćem šušti. Žuto lišće u naš grad prosuo je listopad. Stanislav Femenić

5 REP O JABUCI Jabuka crvena, žuta I zelena Jedemo je dnevno Nekoliko puta. 2.d razred Daje vitamine, Čisti mi zube, Koji je ne jedu Ne znaju što gube. Poslovica stara Kaže svima nam, Jedna na dan, a Doktor iz kuće van! 2.d

6 IGRA Kad se igram, Ja sam sretan, Kao cvjetić Tada cvjetam. Od radosti Samo skačem, Dogodi se da I plačem. Kad uz sebe Imaš druga, Brzo prođe Svaka tuga. Nova igra sada slijedi, U igri sva tuga blijedi. Marko Dujić Marko Dujić

7 ZEKIN SAT Iza mnogo gora, Iza mnogo mora Ima zemlja priča. Tamo price rastu Kao žir na hrastu. I vjetar ih nosi, I sjaju u rosi. Čudesna je zemlja ta, Tamo priču ptica zna, Tamo priču drvo zna, Tamo priču kamen zna, Tamo priču trava zna, Tamo priču potok zna, Tamo sam od neke rijeke Čuo priču malog zeke. U šumici, nedaleko Živio je mali zeko. Imao je zlatan sat. A sat mu je bio dat Kao dar od zeke Brke Za vrijeme jedne trke. Grigor Vitez Ana Brkljačić

8 MORČIĆ Mačak je z vetrini meso ukral. Po vrte je nona za njin tekla i puno mu lepeh besed rekla: Morčić, nazad mi meso daj, te lepo prosin me ne šekaj; kako ću brižna obed storit i ča će mi vnuk za jist dobit? Irina Osmanbašić Ma morčić šegavi meso je jil, i vavek korak pred nonun bil, a kad je meso do sleda pojil, je plot preskočil, se j polizal, počešjal, i sit na fraj susedinoj mačke šal. Drago Gervais

9 Petra Brnić ZEC I VJEVERICA Vjeverici kusat zeko neki dan pod bukvom rek'o: - Da je meni takav rep, k'o sunce bih bio lijep! Vjeverica k'o u šali zecu veli: - Ne budali! Za pos'o se brini svoj, a ne diraj repić moj. Svak' ponešto lijepo ima, Čim prednjači pred drugima. Duge uši tvoj su dar, a rep dugi - moja stvar! Ratko Zvrko

10 MAĆUHICA U zelenom parku maćuhica bila, a došao leptir lepršavih krila pa rekao nježno umiljatu cvijetu: -Maćuhice, ti si najljepša na svijetu! Na te riječi ljupke maćuhica mila stidljivo i čedno u sjenu se skrila, latice je tamne prema zemlji svila, pa je tako skromna još i ljepša bila. Marija Jozak Ratko Zvrko

11 Roko Ciglenečki -gitara

12 PJESMA O JESENI Lastavica tješi kuće, Moram ići Ovdje mi nije vruće. Sve će biti u redu Neka vam pjevaju vrapci. Od te divne glazbe Sklopit će vam se kapci. Ali kuća još uvijek plače, Oni nemaju kao ti Lijepe hlače. Potočić je jako tužan bio Pa se sav zaledio. Gavranu se od straha Protresla krila Dok je mala vjeverica Kaput šila. Lastavica svima Za kraj pjeva, Dok mali medo Umorno zijeva. Tara Đumlija, 4.a Tara Đumlija

13 RADOST Radost je leptir što proleti, zelena biljka na goleti. Radost je riječ, osmijeh i ruža, ona nam sunce na dlanu pruža. Radosti nikada nije zimakad stan svoj topli, tajni ima u očima u grudima u srcima i u snima! Stjepan Jakševac Radost je lopta i ljuljačka. i nenadana ljubav đačka. Damir Dolić Kada se dijeli postaje veća! Sestrica njena zove se sreća.

14 4.e razred VOLIM PRIRODU I ja volim prirodu, a Ti? Ja volim kad ruke grana njiše pred oluju i kišu a Ti? Ja volim kad se oblaci brišu i mirisi udišu, a Ti? Ja volim kad trave uzrastu i rijeke nenadano poteku olujno naraste, a Ti? I ja volim kad čisto sjeme nikne i pastir svirne, jelen rikne, a zeleno šikne a Ti? Ja volim vrt kad se veselo naseli i voćke ožive, popnu uvis sunce u suton zavali a Ti? I ja volim kad jako zašume vali i lađa napne jedra bijela kad je pučina cijela a Ti? Ja volim kad mi mjesec sjedi nad sanjivom glavom i kad se posvađa s javom a Ti? Ja volim kad misli izmisle dobro stanje i čist zrak utječe na nadu i ufanje kad su glavne sanje ati? I ja volim kad je jednostavno biti i kad je sve samo ljepota oko nas kad odjekne stasit glas a Ti? Ja volim kad se objasni okoliš i kad priroda čini dobre stvari i kad usneš duboko u travi a Ti? I ja volim kad se priroda budi i kad krenu po sebe ljudi a Ti?

15 NI ZAGORJE MALO Joj, mama draga, denes vu skoli si sme tak tihe kak nigdar bili, o Zagorju nasem smo vucili. Pak nis ni znal, nit sem senjal gdaj da zagorski je kraj tak velke ljude dal. Pri nam se rodil Matija Gubec i Gaj, Mihanovic pri Sutli je spisal Lepu nasu, a Josip Broz kak decec je hodil tu na pasu. Irina Osmanbašić Pak ak je tak, ak se to navek znalo, zakaj, mama, veliju da je Zagorje malo. Stjepan Jakševac

16 Gabriela Kalle -violina

17 VOĆKA POSLIJE KIŠE Gle malu voćku poslije kiše: Puna je kapi pa ih njiše. I bliješti suncem obasjana, Čudesna raskoš njenih grana. Al nek se sunce malko skrije, Nestane sve te čarolije. Ona je opet kao prvo, Obično, jadno, malo drvo. Dobriša Cesarić Maja Brnić

18 PROLJEĆE KOJE NIJE MOJE Ja ne vidim od svoje sjene Ni sunca, ni te mlade boje. Proljeće svuda sja i cvate, Al ono nigdje nije moje. Ne živim u njem, već sa strane. I kuda god mi noga krene Na svim je putovima radost, A sva je radost izvan mene. Bez pokoja sam. Kakvom tugom Kažnjava život svog bjegunca! Nijedna zraka nije moja Od ovog svima danog sunca. Dobriša Cesarić Danijela Dumančić Brnić

19 NOĆ BEZ JABLANA Večeras je srušen Jablan, pored potoka. Umrle su tvoje grane, Viti jablane; Nikad više nećeš Lišćem šumiti. Noć dohodi crnim korakom. Jablan sniva mrtvim snom. Ja sam žalostan. Možda zato što je srušen Jablan, a noć dolazi? Dragutin Tadijanović Gabriela Kalle

20 Balada iz predgrađa I lije na uglu petrolejska lampa Svjetlost crvenkastožutu Na debelo blato kraj staroga plota I dvije, tri cigle na putu. I uvijek ista sirotinja uđe U njezinu svjetlost iz mraka, I s licem na kojem su obično brige Pređe je u par koraka. A jedne večeri nekoga nema, A moro bi proć; I lampa gori, I gori u magli, I već je noć. Antonija Horvat A prolaze kao i dosada ljudi I maj već miriše - A njega nema, i nema, i nema, I nema ga više... I lije na uglu petrolejska lampa Svjetlost crvenkastožutu Na debelo blato kraj staroga plota I dvije, tri cigle na putu. Dobriša Cesarić I nema ga sutra, ni preksutra ne, I vele da bolestan leži, I nema ga mjesec, I nema ga dva, I zima je već, I sniježi...

21 JESENJE VEČE Olovne i teške snove snivaju Oblaci nad tamnim gorskim stranama; Monotone sjene rijekom plivaju, Žutom rijekom među golim granama. Iza mokrih njiva magle skrivaju5 Kućice i toranj; sunce u ranama Mre i motri, kako mrke bivaju Vrbe, crneći se crnim vranama. Sve je mračno, hladno; u prvom sutonu9 Tek se slute ceste, dok ne utonu U daljine slijepe ljudskih nemira. Samo gordi jablan lisjem suhijem12 Šapće o životu mrakom gluhijem Kao da je samac usred svemira. AG Matoš Laura Šiprag

22 Maša Ciglenečki -flauta

23 Ema Odeljan SAVJEST Savjest je kao cvijet: Kada učinimo nešto lose, Taj cvijet pušta trnje. PROŠLOST Prošlost je kao jedno veliko more: Svakim danom ga punimo kapljicama sjećanja. OVDJE SI Kad god sam tužna, Ovdje si da mi budeš rame za plakanje. Kad god se osjećam usamljeno, Ovdje si da se drzužimo. Kad god trebam prijatelja, Ovdje si. Ema Odeljan

24 JEN TIČEK Jen se tiček mali dal na dalki let, štel je tič domaći najt si lepši svet Lezil tiček, letil, prešel dalko tam, gda je dol si zletil tak se čutil sam. Pak je zapopeval naj ga čuju vsi, ali skor ga nigdo tam poslušal ni! Tiček je poletil vre nazaj domov. Srečen je doletil pak pod rodni krov. Stjepan Jakševac Romana Jozak

25 PJESMA MRTVOG PJESNIKA Moj prijatelju, mene više nema, Al nisam samo zemlja, samo trava, Jer knjiga ta, što držiš je u ruci, Samo je dio mene koji spava. I ko je čita - u život me budi. Probudi me, i bit ću tvoja java. Ja nemam više proljeća i ljeta, Jeseni nemam, niti zima. Siroti mrtvac ja sam, koji u se Ništa od svijeta ne može da prima. I što od svijetlog osta mi života, U zagrljaju ostalo je rima. Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh) U stihove. U žaru sam ih kovo, Al zatvoriš li za njih svoje srce, Oni su samo sjen i mrtvo slovo. Otvori ga, i ja ću u te prijeći Ko bujna rijeka u korito novo. Još koji časak htio bih da živim U grudima ti. Sve svoje ljepote Ja ću ti dati. Sve misli, sve snove, Sve što mi vrijeme nemilosno ote, Sve zanose, sve ljubavi, sve nade, Sve uspomene -- o mrtvi živote! Povrati me u moje stare dane! Ja hoću svjetla! Sunca, koje zlati Sve čeg se takne. Ja topline hoću I obzorja, moj druže nepoznati. I zanosa! i zvijezda, kojih nema U mojoj noći. Njih mi, dragi, vrati. Ko oko svjetla leptirice noćne Oko života tužaljke mi kruže. Pomozi mi da dignem svoje vjeđe, Da ruke mi se u čeznuću pruže. Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit, I biti ljubljen, moj neznani druže! Anita Hržić Sav život moj u tvojoj sad je ruci. Probudi me! Proživjet ćemo oba Sve moje stihom zadržane sate, Sve sačuvane sne iz davnog doba. Pred vratima života ja sam prosjak. Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!... Dobriša Cesarić

26 Ania Avirović -violončelo

27 PISMO MAJCI Jesi l živa, staričice moja? Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje. Nek uvečer nad kolibom tvojom Ona čudna svjetlost sja i dalje. Pišu mi da viđaju te često zbog mene veoma zabrinutu i da ideš svaki čas na cestu u svom trošnom starinskom kaputu. U sutonu plavom da te često uvijek isto priviđenje muči: kako su u krčmi finski nož u srce mi zaboli u tuči. Nemaj straha! Umiri se, draga! Od utvare to ti srce zebe. Tako ipak propio se nisam da bih umro ne vidjevši tebe. Snježana Vasić Kao nekad, i sada sam nježan, i srce mi živi samo snom, da što prije pobjegnem od jada i vratim se u naš niski dom. Vratit ću se kad u našem vrtu rašire se grane pune cvijeta. Samo nemoj da u ranu zoru budiš me ko prije osam ljeta. Nemoj budit odsanjane snove, nek miruje ono čega ne bi: odveć rano zamoren životom, samo čemer osjećam u sebi. I ne uči da se molim. Pusti! Nema više vraćanja ka starom. Ti jedina utjeha si moja, svjetlo što mi sija istim žarom. Umiri se! Nemoj da te često viđaju onako zabrinutu, i ne idi svaki čas na cestu u svom trošnom starinskom kaputu. Sergej Jesenjin

28 Alemka Potkonjak ZATVORI PROZORE Kad umrem zatvori prozore i ne ljubi me više da se mrtva ne vraćam na tvoje krovove i ne ulazim u naše odaje. Kad umrem ne ljubi me više jer zaboravit ću kako je bilo lijepo kad ljubio si me u tijelu žene. Kad umrem ne ljubi me više pusti da vjetrovi me njišu i ljube me kiše u bezbojnim daljinama u dalekim cjelinama. Ljubavi samo me pusti da budem bijela i da zauvijek nestanem u jatu anđela Biserka Glasnović

29 ALTATÓ Lehunyja kék szemét az ég, lehunyja sok szemét a ház, dunna alatt alszik a rét - aludj el szépen, kis Balázs. Lábára lehajtja fejét, alszik a bogár, a darázs, velealszik a zümmögés - aludj el szépen, kis Balázs. A villamos is aluszik, - s mig szendereg a robogás - álmában csönget egy picit - aludj el szépen, kis Balázs. Alszik a széken a kabát, szunnyadozik a szakadás, máma már nem hasad tovább - aludj el szépen, kis Balázs. Szundít a lapda, meg a sip, az erdő, a kirándulás, a jó cukor is aluszik - aludj el szépen, kis Balázs. A távolságot, mint üveg golyót, megkapod, óriás leszel, csak hunyd le kis szemed, - aludj el szépen, kis Balázs. Tüzoltó leszel s katona! Vadakat terelő juhász! Látod, elalszik anyuka. - Aludj el szépen, kis Balázs. József Attila Andrea Eberling

30 ANIMA CROATORUM (DUŠA HRVATA) Ja sam roditeljica i hraniteljica. Ja sam tvoja ljubav: djevojka i zaručnica, žena i vjernica. Ja sam ratnica, mučenica, uznica i patnica: brojim korake po rubu i strepim da se ne polome niti između biti i sniti. Između opstati i nestati, jer ja sam java i san naše plovidbe što zori i čeka da na pladanj jesenske gozbe padne jednom sve što se sijalo: nad čim se bdjelo i sve što se moglo i smjelo... Ja sam to nagnuće. Nevidljiva slutnja, bljesak i visina. Tvoja misao i tvoja dubina. Sjećanje i pjesma koju ruka zapisuje dok me raspinju i dok ostavljam crveni trag ljubavi i krvi. Ja sam kruh što se mrvi dok domahuješ, odmahuješ životu. Dok se žalostiš, raduješ. Dok boluješ, sumnjaš i samuješ. Ja sam tvoj Ne i tvoj Da. Tvoj Kako, Gdje i Što. Tvoja blizina i onda kad misliš da me nema. Ja i tad lebdim između tebe i visina. Tebe i mraka. Tebe i dubina. Sve sam tvoje: tvoja davnina. Tvoj krvotok, tok koji se ulijeva u Rijeku Neprolaza. Ja sam tvoje jastvo. Ja sam ljudskost, bratstvo i tvoje hrvatstvo: korablja tvojih kraljeva i vila tvoga mora. Ja sam neuništivi dio tebe satkan od niti koje povezuju: vezuju i obvezuju. Tvoja silina i tvoja milina. Tvoj mir i nemir. San i nesanica. Sapetost i propetost. Ja sam tvoja zemlja, tvoje rijeke, tvoje nizine, tvoje more i tvoje gore: šum, žubor, huk i jauk. Ja sam tvoj Kaj, Ća i Što. Tvoj jezik, tvoje tijelo, duh, grob i spomenik. Ja sam Jedina koju se ne zaboravlja: amanet, oporuka, znamen i Amen. Ivan Tolj hrvatski general Slavica Pervan

31 Irina Osmanbašić ZAGREBU Povrh starog Griča brda, kao junak lijep i mlad, smjele glave, čela tvrda, slavni stoji Zagreb-grad; živ, ponosit, jak, prkosit, kad slobode plane boj. Tko tu kliko ne bi: Slava, slava tebi, Zagreb-grade divni moj! Mnoge bure povrh njega prosu svijeta udes ljut, al' pod krilom našeg stijega on stajaše tvrd i krut. Ljutit stresa juriš bijesa i razmrvi vraga roj. Tko tu kliko ne bi: Slava, slava tebi, Zagreb-grade divni moj! Nad njim bljesnu zlatna zvijezda, da ugleda druga drug; kao soko iz svog gnijezda u daleki prhnu jug glas Hrvatstva, doziv bratstva. Preni mi se, rode, oj! Tko tu kliko ne bi: Slava, slava tebi, Zagreb-grade divni moj! Ti uskrisi naše pleme, ti rastjera duha noć, ti nam siješ znanja sjeme, ti nam dižeš roda moć. Svijetlobornih, Umotvornih glava rađaš silan broj. Tko tu kliko ne bi: Slava, slava tebi, Zagreb-grade divni moj! Kad zarudi mlada zora, a iz zore dvor i hram, zlatno polje, zelen-gora, sjajna Sava, loze plam: od miline duša gine, po krasoti bludec' toj. Tko tu kliko ne bi: Slava, slava tebi, Zagreb-grade divni moj! Zagreb-grade, naša glavo, Zagreb-grade, štite naš, Zagreb-grade, naša slavo, kao sunce ti nam sjaš. Budi velik, jak k'o čelik, tisuć' ljeta slavan stoj! Tko tu kliko ne bi: Slava, slava tebi, Zagreb-grade divni moj! August Šenoa IRINA OSMANBAŠIĆ